Biciklisti na putu OPREZ!

Biciklisti na putu OPREZ! Jedan odličan tekst koji je preveo Miloš Lazić a odnosi se na saobraćajnu kulturu i potrebu većeg opreza kada su biciklisti na putu a sve u cilju povećanja bezbednosti saobraćaja svih učesnika.

Autor teksta: Alber McWilliams, prevod: Miloš Lazić, Beociklizacija

Ako nastaviš da voziš na taj način, ubićeš biciklistu. Kada to uradiš, to će biti loše za tebe isto koliko je loše za biciklistu. Kada proletiš pored moje glave brzinom od 80km/h ne mogu da započnem ovaj razgovor sa tobom, tako da ću da ti učinim uslugu i pređem preko svih mogućih argumenata koji potvrđuju da voziš loše, a onda možda nećeš završiti tako što ćeš ubiti ludsko biće. Zato nastavi da čitaš i nema na čemu. Nije „da li ćeš“, već „kada ćeš“. Nekoga ćeš ubiti ili ozbiljno povrediti. Nečijeg oca, brata, majku, ćerku – okončaćeš njihov život, zauvek. Postaćeš ubica.

Možeš da sačuvaš živote. Treba da uradiš dve stvari:

  1. Uspori,
  2. Odmakni se.

Činjenice kojih možda nisi svestan:

  • Kada pretičeš biciklistu bez da pređeš preko trake sa druge strane, kršiš zakon;
  • Kada pretičeš biciklistu dok postoji saobraćaj iz suprotnog smera, kršiš zakon,
  • Kada pretičeš biciklistu na mestima gde je preticanje zabranjeno, kršiš zakon (i to bi trebalo da bude očigledno, zar ne? Jer je tu preticanje zabranjeno).

Ovaj zakon nije napravljen zato što te država mrzi ili zato što mrzi automobile ili brzi prevoz. Ovaj zakon je donesen zato što je guranje u istoj traci sa biciklistom vrlo opasno – za biciklistu. Nije opasno za tebe, osim ako ne voliš zatvore, kazne ili da budeš ubica.

Sada možeš reći:

Moram da stignem na razna mesta! Previše si spor!

biciklisti na putu oprez! veća bezbednost za bickliste u sezoniU redu, odlično, cenim tvoju žrtvu. Pogledajmo matematiku. Matematika ne podleže različitim mišljenjima. Biću skroman i pretpostaviti da si na putu na kome je ograničenje 70km/h (bicikliranje se uglavnom odvija na putevima sa većim ograničenjem, ali sam lepo raspoložen i stalo mi je do tebe). Kada ja vozim, krećem se brzinom od oko 30km/h. Znači da se ti krećeš oko 35km/h brže od mene ili oko 55% brže. Opet, pošto sam velikodušan, ti možeš biti zaglavljen iza bicikliste oko 8 sekundi. Obično mnogo, mnogo manje. Znam da to zvuči kao puno vremena, ali nije. To je 8 sekundi. I to u slučaju velike gužve u saobraćaju iz suprotnog smera. U svakom slučaju, za to vreme ti nisi zaustavljen, već putuješ brzinom od oko 30km/h. To znači da usporavanje i čekanje da se stvore uslovi za bezbedno preticanje bicikliste tebi oduzima oko 4 sekunde… najviše. Da li zaista želiš da rizikuješ moj život i da postaneš ubica zbog 4 sekunde? Zaista?

Ali, ti voziš bicikl preblizu unutrašnjosti trake. Trebalo bi da budeš uz ivicu puta. Ti si kreten!

Zakonski, grešiš (barem u Mičigenu). Ali hajde da izostavimo zakon ovog puta. Pogledaj malo gore i primi k znanju da bih ja radije da se ti malo dosađuješ nego da ja budem mrtav. I ti si radije za to, jer tako ne moraš da saopštiš svojoj deci kada dođeš kući da ne mogu da dobiju bazen, zato što si paralizovao biciklistu od struka na dole. Vožnja bicikla bliže sredini kolovozne trake tebe primorava da usporiš i sačekaš da se saobraćaj rasčisti kako bi me pretekao. Onda je manja verovatnoća da ćeš me udariti namerno zato što voziš tako bezobzirno.

Ali ja plaćam poreze, registraciju, akcize za gorivo.

Ovo je zaista glupo. Ti plaćaš porez za korišćenje puta zato što tvoj preteški automobil uništava put. Čik pogodi, bicikli ne uništavaju puteve kao što to čine automobili. I čik pogodi još ovo: gotovo svako na biciklu koga si pretekao ima i auto i registraciju i akcize za gorivo koje plaća (ludo, zar ne?). Ipak, ja koristim svoj auto manje i samim tim manje doprinosim habanju spomenutog puta za koji plaćam. Shvataš li šta hoću da kažem? Trebalo bi da prihvatiš ovaj argument i da se nadaš da tebe na ovu temu niko više ne čuje, jer tvoj argument radi protiv tebe.

Ali biciklisti neprestano krše zakon, prolaze kroz crveno svetlo i slično!

saobraćajna nesreća u kojoj je učestvovao biciklista, teške povredeDa, to je istina. Ja vozim svoj bicikl bezbedno. Pravila nalažu da bi trebalo da se ponašam kao automobil, međutim ovo pravilo je opasno za mene ukoliko sam ja jedini koji poštuje to pravilo. Ja se pretvaram da sam auto, a ti misliš da sam bicikl i onda me pregaziš i ubiješ svojim autom. Ovo je loše za nas oboje. Zbog toga, kada počneš da mene kao biciklistu tretiraš kao automobil, i ja ću se ponašati kao automobil. U međuvremenu, razlika između situacije kada ti kršiš zakon i kada ja kršim zakon je u tome što ti ugrožavaš moj život, a ja ugrožavam… možda tvoje brisače? Verovatno ni to.

Ali ja živim u En Arboru gde grade biciklističke staze. Prvo treba popraviti puteve za automobile! Drski biciklisti! Ja plaćam za sve ovo i mrzim vas! Bicikli usporavaju moje kretanje! Izbaciti ih sa puta!(referenca)

Slušaj ovo. Kratkovid si. Zamisli kada bi svi ljudi, na biciklima koje mrziš, putovali ka centru grada, jedan bicikl umesto jednog automobila. Kako bi to uticalo na tvoju brzinu kretanja? Kako bi to uticalo na dostupnost parking mesta za tebe u centru grada? Šta bi taj višak automobila učinio trotoarima (priseti se da moj bicikl ne haba puteve ni malo)? Nagovestiću… bilo bi ti mnogo bolje sa biciklistima. Oni ti čine uslugu. Oni ti štede novac. Oni plaćaju istu količinu novca za puteve, ali ga koriste manje. Trebalo bi da si im zahvalan. Trebalo bi da mi daješ kolače kroz prozor umesto psovki.

Ali, ti grešiš!

Ne, ne grešim. Šta misliš, ko zna više o bicikliranju, tip na biciklu ili tip u automobilu?

Biciklisti na putu – da sumiramo:

Uspori.

Odmakni se.

I pobogu, prestani da koristiš telefon.

Na ovaj način, ja neću biti ubijen, a ti nećeš biti ubica.

Nema na čemu.


Autor teksta: Alber McWilliams, prevod: Miloš Lazić, Beociklizacija
fotografije: www.kurir-info.rs

Napišite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Polja označena zvezdicom su obavezna!